Šiitski islam


Šiitski muslimani vjeruju da je Alija ibn Ebu-Talib izabran od strane Poslanika da bude voĎa islamske zajednice. Oni ga označavaju kao prvog imama. Ostali imami su Alijini potomci. Najveća grupa Šiita vjeruje u ukupno 12 imama. Prema njihovom vjerovanju dvanaesti imam bi se trebao pojaviti neposredno prije kijameta, odnosno sudnjeg dana. Šiitski hadisi uključuju govor imama.
Šiitske grupacije

Šije, odnosno pripadnici Šiitskog islama, smatraju da je Poslanik Muhammed s.a.v.s. imenovao svog nasljednika prije smrti i smatraju da je Alija ibn Ebu-Talib trebao da bude njegov nasljednik. Također smatraju da jedino Muhammedova porodica ima pravo da vodi islamski ummet.
Šiitski islam je također podijeljen na brojne grupacije od kojih su najznačajnije jedine tri preostale:
Imamiti ili Džaferije, sljedbenici 12 imama,

Zeidi i
Ismailiti

Osim njih postojale su još i:

Batinije,
Nizariti,
Musta'liti,
Druzi i
Mukann'ahiti.


Imamije
Imamije su najveća grupacija Šiitske škole mišljenja. Čine oko 80% svih Šija. Najdominantniji su u Azerbejdţanu, Iranu, Iraku, Libanonu i Bahreinu. Vjeruju u broj od 12 imama, potomaka Poslanika, i vjeruju da će dvanaesti imam biti Mehdi.

Zeidi
Zeidi su se odvojili od Imamita i Ismailita prilikom neslaganja oko toga ko je peti imam. Imamiti i Ismailiti vjeruju da je to bio Muhamed el-Bakir, dok Zeidi vjeruju da je to bio njegov polubrat Zeid ibn Ali odnosno, drugim imenom Zeid el-Šehid.

Ismailije
Ismailije i Imamije inicijalno prihataju iste principe u ranoj historiji. Međutim, do njihovog odvajanja je došlo prilikom prihvaćanja šestog imama, sina Đafer es-Sadika po imenu Ismail bin Dţafer. Ismail je umro u ranoj mladosti, još za vrijeme zivota njegovog oca, koji je na njegovu dţenazu sazvao svjedoke uključujuci guvernera Medine. Ismailije smatraju da Ismail nije umro, nego da je ta dţenaza bila sazvana sa ciljem da se prikrije istina zbog straha od Abasidskog halife. Ismailije takoĎer vjeruju da je Ismail otišao u skrovitost, i da će se pojaviti kao Mehdi.


Batinije
Batinije naučavaju unutarnji, skriveni, tajnoviti smisao Kur'anskih iskaza, te ih podvrgavaju alegorijskom tumačenju, (te'vil), kako bi dospjeli do unutarnje istine objavljenog učenja. Kod Gazalija, batini je tehnički naziv ali i historijska oznaka koja se odnosi na sljedbu Batinija.

Talimije
Talimije su sljedbenici učenja o podučavanju od nepogrešivog imama. Talimije su ogranak Ismailita i naučavali su da je istina samo u podučenosti i podučavanju (ta'lim) od nepogrešivog učitelja (mu'allim ma'sum). Gazali izjednačava Talimije sa Batinijama.




Haridžije

Haridţije, odnosno "pobunjenici" ili "oni koji su se odcijepili" je termin koji označava islamsku sektu koja je originalno podrţavala Alijin Hilafet. Nakon što je on pregovarao i postigao arbitraţu sa Muavijom tokom islamskog graĎanskog rata u 7. vijeku, oni su se
odcijepili, tj. otkazali su lojalnost halifi.[2] Nakon toga pokrenuli su sukob sa halifinim ljudima, u kojem bivaju poraţeni. Smatraju se odgovornim za ubistvo Alije r.a.

U osnovi Haridţijski islam ima tri osnovna načela:

priznavanje samo dvojice pravednih halifa, Ebu-Bekra i Omera
počinioci velikog grijeha smatraju se nevjernicima
obaveznost ustajanja protiv halife/imama koji krši sunnet

Haridţijsko shvatanje islama u mnogome podsjeća na Talibansku praksu u modernom dobu, a djelovanje im se podudara sa najpoznatijom terorističkom organizacijom el-Kaidom.


Haridžijske grupacije

Haridţijski ortodoksni i fanatični stavovi, koji su imali za posljedicu obračunavanje sa neistomišljenicima vodili su ih iz sukoba u sukob sa pripadnicima ostalih islamskih škola mišljenja. S obzirom da nisu bili mnogobrojni, gubili su većinom sve bitke. Jedina preţivjela grupacija Haridţija u modernom dobu su Ibadije, koji su imali najliberalnije stavove i koji su uspjeli organizirati svoj ţivot sa ostalim zajednicama. Osim njih postojali su još i:
Ezarika,
Buhejsije,
Mukrimije,
Adţaride,
Nedţdat,
Hafsije,
Harisije
Sufrije,
i mnoge druge.

Ezarika
El-Ezarika je bila najmnogoljudnija a ujedno i najekstremnija Haridţijska sekta. Ime je dobila po imenu Ebu Rešida Nafi ibn Ezreka. Nastanili su se u Perziji, a došli su iz Basre. U borbama koje su vodili protiv muslimanske vojske iz Basre, a koje su trajale punih 19 godina, poraţeni su, i time se označava njihov kraj. Gotovo svi islamski učenjaci se slaţu da su svojim ekstremističkim stavovima zastranili u vjeri.

Nedždat
Nastali su od vojske koja je krenula u pomoć Ezarikama pod vodstvom Nedţda ibn Amir el-Hanefija i jednog dijela nezadovoljnika Ezarika, koji su obavijestili Nedţda o Ezrekovim zastranjenjima u vjeri i priklonili se Nedţdovoj vojsci. Osnovna neslaganja te dvije skupine, a koje su bile brana njihovom ujedinjenju bila su u tome što su Nedţdati smatrali da je dozvoljeno sakrivati svoju vjeru (tekijja) ukoliko situacija tako nalaţe i da muslimanskom ummetu nije potreban predvodnik (halifa ili imam).
Ibadije
Jedina preţivjela Haridţijska grupacija su Ibadije, koji su koncentrisani uglavnom u Omanu. Njihovo vjerovanje se razlikuje od ostalih Haridţija po tome što oni vjeruju da su oni koji ne slijede njihovo učenje nevjernici, ali ne i mnogobošci. Ostale muslimane neharidţije smatraju muwehhidunima odnosno onima koji vjeruju u Boţje jedinstvo, ali ne i vjernicima.
Upravo ova umjerenost omogućila im je da preţive do danas.
Ostali pravci
Pod ostalim pravcima svrstaćemo sve one pravce u islamu koji nisu nastali u doba ţivota Poslanikovih s.a.v.s. savremenika, te one koji se ne mogu svrstati unutar jedne od osnovnih grupa, kao njena podgrupa ili varijacija.
nastavit ce se
uredio beg